Nikola Vukobratović

Novinar i povjesničar u Zagrebu. Istraživač Arhiva Srba u Hrvatskoj. Postdiplomski student predmoderne povijest. Autor za Novosti, Bilten.org i druge medije. Bivši glavni urednik hrvatskog izdanja Le Monde diplomatiquea. Posljednji Srbin u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Što ću zagovarati i podržavati u gradskoj skupštini?

Multikulturni grad

U Zagrebu žive ljudi različitog porijekla, etničke, vjerske i drugih pripadnosti. U stvarnosti, on je već stoljećima multikulturni grad, i posebnosti njegovih manjinskih skupina presudno su odredile i njegovu povijest i razvoj. Međutim, javne politike uglavnom ne odražavaju njegovu raznolikost.

Javni prostori grada puni su obilježja mržnje i gradu treba aktivnija politika borbe protiv obilježavanja Zagreba kao zatvorenog i isključivog grada. Također, u pogledu onih simboličkih i komemorativnih aktivnosti koje su u nadležnosti grada (poput javnih priznanja, pokroviteljstava, spomendana, imenovanja ulica, javnih tabli i spomenika), postoji puno prostora za iskorak prema afirmaciji doprinosa i prisustva različitih zajednica u gradu.

U gradu se koristi vrlo mali dio zakonskih mogućnosti za manjinsko obrazovanje. Suradnja grada, koji je nositelj osnivačkih prava većine obrazovnih institucija, je ključna u uspostavi različitih modela manjinskog obrazovanja, osobito kroz osiguravanje infrastrukture, prijevoza, te popularizaciju mogućnosti za manjinsko obrazovanje. Planiranje razvoja postojećih i stvaranja novih obrazovnih, ali i znanstvenih institucija trebalo bi također odražavati raznolikost gradskih stanovnika.

Osim izgradnje kulturne autonomije manjina kroz potporu manjinskim obrazovnim, kulturnim i znanstvenim institucijama, grad bi trebao poticati i otvorenost gradskih institucija manjinskim zajednicama. Upoznavanje s kulturnom raznolikošću grada moralo bi biti jedno od nosećih elemenata budućeg građanskog odgoja, a kulturna politika grada odražavati i specifične karakteristike i potrebe manjinskih zajednica. Zalagati ću se za kulturne politike grada usmjerene na lokalnu zajednicu i njezine potrebe uvažavajući demokratizacijske procese i uključivanje onih koji su zbog svoje manjinske pozicije, socijalnog statusa ili obrazovanja isključeni iz "elitne" kulture.

Odnos prema nacionalnim, vjerskim, seksualnim i svim drugim manjinama, zajedno s osiguravanjem rodne ravnopravnosti, ključan je doprinos vlasti očuvanju Zagreba kao demokratskog, antifašističkog, otvorenog i ravnopravnog grada.

Održivi grad

Zagreb je infrastrukturno i prometno izrazito centraliziran grad. Velika većina sadržaja i institucija koncentrirana je u devetnaestostoljetnom centru grada, iako je grad u međuvremenu narastao desetak puta. Čak i znatan dio tranzitne prometne infrastrukture prolazi kroz taj dio grada što znatno opterećuje ne samo centar, nego i otežava svakodnevno funkcioniranje života ljudima koji žive u udaljenijim kvartovima.

Poput svih većih gradova Zagreb treba nekoliko "centara" u kojima će se moći obavljati sve osnovne aktivnosti građana bez potrebe za dugotrajnim putovanjem. Dio infrastrukture za to postoji već desetljećima, iako je ona često zapuštena. Njezina revitalizacija znatno bi doprinijela podizanju kvalitete života građana, ali i razvoju susjedstava, osjećaju odgovornosti prema sugrađanima i društvenoj koheziji. Ovaj razvojni zaokret mora biti praćen i "spuštanjem" odluka na niže razine, odnosno omogućavanjem šire participacije stanovništva u procesima odlučivanja kroz institucije mjesne samouprave i druge oblike odlučivanja.

Dio prometnih problema grada proizlazi iz spomenute centralizacije. Gusta prometna mreža, preklapanje automobila i tramvaja na pojedinim mjestima usporava promet u cijelom gradu. Jačanje mreže javno financiranog javnog prijevoza i razvoj gradske željeznice (S-Bahn) omogućili bi postepeno smanjenje automobilskog prometa u najzagušenijim dijelovima grada (ne samo prometno) što bi otvorilo mogućnost za njegovo ograničavanje i otvaranje više prostora za pješake i javne sadržaje. Ujedno bi pomoglo rješavanju gorućeg problema parkinga.

Znatni dijelovi grada su preizgrađeni, bez plana na razini blokova, bez dostatne infrastrukture i zelenih površina. Zelene površine nisu samo estetski važan dio grada, već i znatno utječu na kvalitetu zraka i temperaturu, a time i na zdravlje stanovnika. Svako smanjenje automobilskog prometa i povećanje zelenih površina posredno predstavlja "uštedu" na troškovima zdravstva i posljedica klimatske krize te spašava ljudske živote na više načina.

Socijalni grad

Zagreb je najbogatiji dio Hrvatske, ali to ne znači među njegovim stanovnicima ne postoje goleme socijalne razlike. Osnovna zadaća svake vlasti jest da radi na borbi protiv siromaštva, socijalne isključenosti i nejednakosti, koji multipliciraju mnoge druge društvene probleme. Iako ne određuje presudno ekonomsku politiku, grad ipak ima znatne instrumente u svojim rukama.

Prije svega gradske institucije moraju osigurati maksimalnu razinu zaštite radničkih prava i poticati sindikalno i drugo organiziranje, kao jedan od osnovnih preduvjeta demokratskog društva. To se odnosi primarno, ali ne samo na gradske zaposlenike. Isto vrijedi i za najviše standarde zaštite potrošača, koja je dijelom u nadležnosti grada, a koja je kod nas potpuno neopravdano debelo ispod razine mnogih drugih zemalja.

Zagreb je i inače grad skupog stanovanja, a osobito je to nakon potresa. Ujedno je jedan od rijetkih velikih gradova bez ozbiljnog i velikog programa socijalne stanogradnje. Zajedno s regulacijom iznajmljivanja, socijalna stanogradnja je jedna od osnovnih politika osiguranja krova nad glavom za stanovnike. Opširan program socijalne stanogradnje je nužnost ne samo u suočavanju s aktualnim nepogodama, već i garancija za lakše saniranje posljedica katastrofa u budućnosti.

Da bi ispunjavao svoje osnovne funkcije, grad također treba raditi na deprivatizaciji, ali i demokratizaciji svojih institucija i infrastrukture, uspostavljajući neposredniju kontrolu nad funkcioniranjem i poslovanjem. U svim segmentima u kojima utječe na socijalnu i ekonomsku politiku, vlast se treba voditi činjenicom na da grad čine njegovi stanovnici, i to svi ravnopravno bez obzira na socijalno i drugo porijeklo, i da osnovna zadaća grada nije stvaranje profita, nego osiguravanje što kvalitetnijeg života za svakog sugrađana.

Dopunski izbori?

U nedjelju 3.10. u Zagrebu i dobrom dijelu ostatka zemlje održavaju se dopunski lokalni izbori. Zvuči dosadno, ali dajte mi par minuta da objasnim zašto nije. Na tim izborima će se birati predstavnici manjina u preko 70 općina, gradova, županija itd. Zašto predstavnici manjina? Zato što na regularnim izborima velika većina lista nije kandidirala "manjince" sukladno udjelu u stanovništvu.

Recimo, u Zagrebu nije izabrana ni jedna osoba srpske nacionalnosti, iako činimo dovoljni postotak stanovništva da bi po nasumičnom izboru - da su se kandidati birali "iz šešira" - u skupštini bila barem jedna Srpkinja/Srbin.

Zašto je to važno, odnosno koga briga? Većina "manjinaca" koji nedostaju su Srbi, a zatim Romi. To su zajednice koje su debelo podreprezentirane u odnosu na svoj broj i to naravno nije slučajno. Osim što se takve zajednice same osjećaju isključeno iz društva, i političke stranke (svjesno ili nesvjesno) izbjegavaju kandidiranje "prezrenih" manjina. Naposljetku, ljudi koji žele graditi neku političku karijeru brišu svoje nepoželjno porijeklo iz popisa birača da ih se ne bi previše prozivalo.

Sve to znači da živimo u strahu. Ne samo kao Srbi, nego kao društvo. (P)ostalo nam je normalno da na svakodnevne izraze mržnje, osobito prema Srbima, reagiramo tako da se povlačimo, da ih ignoriramo i da sami sebe uvjeravamo da sve to skupa nije tako strašno. A jest strašno i puno više od toga: jedna je od ključnih stvari koje sprječavaju pozitivne promjene.

Ima li ikoga u ovoj zemlji da je zadnji 30 godina pokušao promijeniti neke stvari nabolje, a da ga/ju nisu pokušali diskvalificirati kao srbočetnika i jugokomunista? Mržnja prema Srbima jedan je od osnovnih mehanizama političkog nasilja u Hrvatskoj, koje pogađa prije svega Srbe, ali se ne zaustavlja samo na njima.

Ne preostaje nam stoga ništa drugo nego da se izborimo za afirmaciju srpskog identiteta u Hrvatskoj, za slobodu ljudi da ne osjećaju nasilje na temelju svog porijekla. I da se za to borimo ne samo kao Srbi, nego i kao oni koji žele da ova zemlja bude bolje mjesto za život za sve.

Pozivam zato sve koji imate prebivalište u Zagrebu i koji ste registrirani u popisu birača kao Srbi, da izađete na izbore 3.10. Na njima sam na čelu (jedine) liste za zagrebačku skupštinu. Ja dakle tražim vaš glas za sebe, ali ga tražim zato da se zajedno izborimo za drugačiji status Srba u Zagrebu i Hrvatskoj.

Neka što veći izlazak na izbore bude jedan od koraka na putu prema tom cilju. Svima nam je već jasno da će taj put ostati dug i krivudav, ali duboko sam uvjeren da je jedini ispravan. Vidimo se na biralištima!